28. март 2013.

ULICA ZABORAVLJENIH REČI

( La rue de mots oubliés )

Ne tumaraj Gradom
izgubljenih duša
ne tu
ne mari
nemar

( nikada nisam slušala naredbe
...
nikada prepoznavala upozorenja )

ne lutaj
na koncu
okončaćeš
skončaćeš
kuća nema
ne postoji Ulica zaboravljenih reči

( zatvaram se pred nesnosnom bujicom )

nema crnih labradora
krovova nema
to Grad je bez lica
ne slušaj kišu

( ne znaju da to nije kiša
to reči padaju
odnekud
jato rasklopljenih knjiga
na nebu koje to nije
a htelo bi da bude )

nad Gradom koga nema
niz oluke curi
crveno od raspolućenih reči
predskazanje
ne bojim se
kukavica
zloslutnica
nisam ptica
imam krila

( otkud mi krila )

kolevku imam
na uglu ulice za kojom tragam
otkinut lanac na biciklu
dete koje se smeje
umiveno crvenom kišom

( jesam li to ja
pitam se
dok se vešto uspinjem
nekim stepeništem
uspinjem se ka dnu
i žurim )

zove me
krovovi me zovu
uspon ka dnu
trnje na pločnicima

( otkud toliko crvenog )

hodam
stižu me
ne bežim
krovovi
raskriljeni u slutnjama
crvena mrlja na slepoočnici
kaziprst na obaraču

( tajna je sačuvana )

postoji nebo
uzviknula sam
na kraju
posmatrajući
kako duša ulazi u kolevku
koja se lagano njiše
na uglu Ulice
za kojom
sam
tragala.

Jasmina Popović

Нема коментара:

Постави коментар