25. март 2013.

KADA SE KLOVNOVI SMEJU


kada se klovnovi smeju
čije li duše greju
čijim stopama koračaju
po maču tuge
vidljivo
svim nesretnima
nevidljivo za druge

dovedite mi
moje tužne klovnove
hoću da ih zagrlim
vrelinom nepovrata
osmesima
vrednijim od zlata
nek' osete u dodiru mom
svu ljubav neprolaznu
tek tad mi presudite
prihvatam kaznu

kada klovnovi plaču
večnost suzama piše
omađijana vremenom
koje se ovog trena
iz kalendara života
nepovratno briše

dok zagrljeni tonemo
krici tišine ne prestaju

na korak smo
od zlatnih vrata

koja se pred nama

o t v a r a j u

Jasmina Popović

Нема коментара:

Постави коментар