20. август 2016.

BELA BREZOVANjA I CRNOOKE KOJEŠTARIJE

Jednom sam, tako, kao od šale
O, blaženom neznanju neka je hvala
Pisala oproštajna i neka druga pisma
Izmišljala sopstvene znakove samo za
Oko nasmešeno, oko suzno, tuđe u svom tražeći
I ništa nije bilo da bi bilo
U svakom sam iskala oproštaj zbog svega
Koješta postajala, stvarne ili izmišljene priče
Nizala ni iz čega i grešila brojeći grehove
Zbog njih u svesku kajanja recke dopisivala
Četiri, četiri i peta preko, ispucala od vajkada
Iznenada sam se u list pretvarala i zeleno mastilo
Poslednjeg slova u sebe upijala sobom
Ništa mi se smejalo, a ja kao ništica nakinđurena
U nulu se jednim okretom jednim potezom jer sam umela
Ulazila tiho u sva prisećanja stišnjena u dušniku
Drvodeljala sam sebe, kamenorezala i vodoplavila
Iz inata ili iz nehata, ko bi sad to znao
Tekla sam crveno tuđim tokovima, često uzvodno
Najskuplje sam plaćala bujice da sopstvene zidove
Srušim kao od šale šćućurena pod plačnim nebom
Bokorila sam sva nerazumlja i njima kapije kitila
Svatove sa pogrešnog na pravi put vraćala i smejala se od srca
Njihovom čuđenju o, lude li žene, govorili su
Baš sam se slatko u gorčinu slivala naopaka i brezovala
Crnom dušom vidik zaklanjala i nikom nikad ništa
Jasmina Popović

18. август 2016.

GLEDAŠ LI TI TO MENE ODOZGO

nad sopstvenim bolom u grudima prekrstim se
tri puta pljunem i zakucam se tri puta u drvo
(valja se, kažu) valja se neka nevolja (mislim u sebi)
spomenik kao nad humkom podižem spuštajući uže
zaomčeno lukavo predeno pa prepredeno baš tako
jata svih tvojih belih ptica puštam da polete
krletku turpijom jako najjače jer moram jer reč
sva moranja i more u očnu duplju
da bolje zenicom našaram nevid neuko zbog bekstva
oslobađam sebe iz kutije i par krila docrtavam
u neparu od vajkada glođem sebe kost po kost
drhtavo neuko nekako bez veze i ukusa bez zuba rekoh ti
kažem ti kaznu kažeš mi dar pa smo kvit zauvek
na šta mi liči ovaj dan odavno odbrojan omčom omeđen
glasno glasnije vrtoglavica sam bata tvog koraka odlazećeg
čujem (te) ogluvela od smrti od straha od poslednjeg svega
na grudi privijam narikače dok previjam sebi rane
rane rane u kasno popodne trećeg dana posle moje smrti
Jasmina Popović

10. август 2016.

SAM, SI, JE I JESTE DA NIJE

naličje
i osmeh razbijenog ogledala
nekad na lice likom sam
spoticanje
i skok poskoka bez otrovnih namera
neustrašivost
i veliki strah kad nemam šta drugo
beskućnik sam
i mastilo sasušeno odavno
na vlasničkom listu
sopstve
nog promašenog života

i život sam ponekad
u doba velikih oskudica propasti

Jasmina Popović