17. децембар 2015.

ZLOPAĆENJA KROZ IGLENE UŠI -CE JE JOŠ UVEK VISOKO

mogla bih ali neću da hoću jer inatim se tako
svakog dana. umnožavam se tim jednim zrnom ludila
i gatam sebi neuko. verujem u ne strahujem od da jer samo to je
ostalo od svega i nestalo pre svega. zažmurim kad čujem zapevku
svoje usamljenosti kvrgave. nesanica na bdenju a ja eto sanjanjam
ljuske iz kojih su se ispilile neke čudne ptice. grabljivice mi se smeju
na sav glas. rušim gnezda svoja poslednjim kamenom. u sebi
kroz sebe protičem kao poslednja reč o prvom grehu.

Jasmina Popović

11. децембар 2015.

POD PRETPOSTAVKOM A IZNAD SVEGA BAŠ NIŠTA

možda bih mogla u danu današnjem, samo da hoću od neću otrgnem
jednim običnim zahvatom, zamah i otkid zauvek tek da se tako
u malecku uspešnost pretvorim, pa da se dičim da sam i ja
onda kada su svi digli ruke suncu i nebu na pozdrav, i od mene
onako usput, tek da se zakamuflirano odustajanje od bljeska i cvrkuta
ne čuje ne vidi ne sluša ne gleda al' uzalud im sve je kad samouka samo huk postajem
buka cika dreka i neki vrisak u celofanu upakovanih prenemaganja, ja dodirom, ja opnom
dok bubnjevi poslednji put tuku a ne znam da je taj i takav put jer bezbriga neka sam i oprez

šta je znanje pitala sam slučajnog prolaznika koji me je mrko pogledao
postiđena još uvek lutam a nemio i nedrag menjaju mesta u igri žmurke
tačka a je očas u tački b i ne znam odakle dokle bi trebalo zbog pravca
tako je i sa visinama tako je i kad bih o dubinama potpuno neuspešno zborila

kroz mulj bih da vidim dan, a noć ukrasim malim mahanjem sebi, ovog dana,
ozvezdanim prstima potpunog (pre)davanja pre svega i posle ničega. tako. tek.

Jasmina Popović

10. децембар 2015.

DA L' TO OBALA BEŠE IL' MOŽDA NEKI DRUGI PUT

došao je taj dan tačno kad treba, a ja nisam bila tu
jer tamo je slikalo portret samoće, akvarelom po meni razlivenim

dokona usamljenost je, uvlačeći u sebe dim poslednje cigarete,
podsmešljivo izgovarala prekor na tri svetska jezika,
osećajući u dušniku prepreku i prepirku započela onako
bez veze ikakve, al' opet samo donekle drsko, ovlaš, rekla bih, iz sažaljenja
il' razloga nekog drugog zbog, tek ne slažući se uopšte, vrlo konkretno
i sasvim, sa svim onim što sam iz uma u glas pa opet, da ne prećutim
nikad da bude makar jednom, pa nek' i u čudu se (s)nađem, tek da znam da znam

takvu baš i baš tako neka me neka reka šaputala sam
posmatrajući sopstveno neopravdano odsustvo

Jasmina Popović