14. јануар 2016.

PONOĆNA PEPELJANJA I TRI KIŠNA SATА JEDNOG SNA

noćas sam opet hrabro po krovovima
gazila. sve uspomene pokisle drhtajem jednim
na dlan pa u nedra. s ponoći sam sebe i srce
gnječila. strahove i pobede naizmenično
nizala na vlat kose osedele. krljušt i kost
u grlo promuklo. pesmu smeštala škrgutom
zubi ispljunutih. poput nekih prošlih života

iz pepela pomaljam se. sa prvim zracima
u let u pticu u konačno. bez straha da zakoračim

Jasmina Popović

Нема коментара:

Постави коментар