16. мај 2013.

SUFLERKA U GARDEROBI

mislio je da ću napokon skončati
kao verna madam Baterflaj
dodavši mi poslasticu od ušećerenog voća
jakim otrovom nakapanim
( eto šta znači mali flert sa velikom suflerkom?! )

sve je izmaklo kontroli
režiser loše predstave u nesvesti
nakon što je počupao svu kosu
preostao mu je vrisak besnila
dok sam se ja smejala
sakrivajući bodež u zenici
plašio ga je moj pogled
ali nije imao odgovor na pitanje k u d a
iako je savršeno dobro znao odgovor
na pitanje z a š t o
nažalost alternacija je bila sprečena
iznenadnim frakturama
( rizično je izvoditi vratolomne piruete
na ledu mržnje glavne glumice )

par kapi opojnog mirisa savršenog pretvaranja
diskretno iza uha i nekoliko na vrat
jednu na zamišljeni dubok prorez na nedrima
( zlata vredan savet stare garederoberke )
predstava može da počne
transformisala sam se odjednom
( talenat, ipak )
postadoh sve osim male Ćo Ćo San
smerne, umilne, dobre i verne

postadoh tvoja zla kob

vidiš li me Pinkertone
izdajo, u tri čina sklupčana

ne cvili, nisu toliko vrele vatre pakla!

( na poslednji bis izašla je moja sestra bliznakinja
i muž opravdano odsutne suflerke
kojoj su igre s vatrenim oružjem došle glave )

Jasmina Popović

15. мај 2013.

NEMA POŠTE ZA VAS

uvek je, još s početka ulice
kroz umazana prozorska okna
viđao gospođu Kju
kako samoj sebi nazdravlja
ko zna kojom čašicom ljute rakije
besno psujući svoje mačke
koje se lenjo protežu, čekajući 
svoje sledovanje jetrene paštete

u rukama je imala stari žurnal
i u stupcima bajatih vesti
uporno tražila pesmu njoj namenjenu
na stolu je ležala izbledela karta
vozna karta za put na sever
sa njim koji je sve svoje ljubavi
tamo vodio i ostavljao
međ' fjordovima i glečerima
da kale svoju nesmotrenost i verovanja

ostala je sama još davne šezdesetosme
kada je pobedivši na izboru za mis ludosti
pružila ruku lepuškastom šarlatanu
oštrog pera a duše tupe od lažljivosti
napustivši ljude koji su je voleli nekada davno

ni danas nema pošte za vas, gospođo Kju
samo bih da vas pozdravim
prošaptao je stidljivi poštar

danas si opet pocepao moja pisma
bestidniče
marš s mog praga lažljivče

iza sebe je, kao i uvek, ostavio
tresak vrata bez brave i suze na izboranom licu
gospođe Kju

Jasmina Popović

14. мај 2013.

PREKJUČERAŠNJA JADIKOVKA

ne pronađoh nikada okove
jače od tvoje nemilosti
u koje bih srce svoje
mogla da okujem i ćutim

pokaži mi mesto
gde tišina ječi
pod snagom tvojih reči
tamo da odem i ostanem
praznina postanem

ti si putokaze postavio
duge u crno zavio
nestao u pesku pustinje
moga oka

( tugo duboka! )

ko ti je kap vina na usne stavio
ko te je živog gutao
ko te je stegama
u vrisak bola pretvarao
a ti ćutao

zbog koga si se
u snovima snažan borio
na javi kukavičje gnezdo svijao
zbog koga se na vetru nevere savijao

zalud sva tvoja svitanja
kad nikome i nikada
snena pitanja ne postavljaš
( nemaš kome )
svojim dolascima unapred ostavljaš

žurno koračaš mrakom
ne bi li svetlost sudbine ugledao
njenom vrelinom goreo i sagoreo

kojoj si gori moje ime dao
pre nego što si se sa najviše stene
strmoglavio, pao
u ponor prošlosti i ništavila

jesu li ti da živim odavno umrla
jata kukavica javila

postani sunce Suncu na ponos
i zrak nad grobom mojim

živote jedini, živim a ne postojim!

Jasmina Popović