25. јануар 2016.

LOKVANJ SAMOĆA I OKRET PRVE TRANSFORMACIJE

tako je bilo kunem se, ove noći je baš onako kako prokleto znam da ne želim
o duši ne bih jer odveć otužno je, a vama su nestvarne priče o odlascima
ništa zašto jer zato sam sakrila, a ni ja nisam stvarna iako kuca na dva na tri i na preskok
ne postojim odvajkada znate iako tajite uspešno iz svetla u mrak i korak
od koga naredbu i kome dadoste reč da zauvek u muk baš ovako
meni u korist meni u inat i obrnuto ne znam više možda jednom a do tad
imanje moje pokretom jednim na pola pa svakom od njih podjednako
to podeljeno ništa udvostručenom nikom jer može mi se slavim svetlost
danas tako jer drhtim, danas tako jer nikome nisam i neću jer bol uvek
neka tako ostane i nekad ćete možda iz mnoštva jednim skokom tek kad uspešno
postanete neko od koga ću kao prosjak vrelinom dlana krunu princeze jer život ume tako
Jasmina Popović

Нема коментара:

Постави коментар