14. октобар 2015.

TAKT TAKT TAKTONSKA ZAKAMUFLIRANA NAMERA




kašičicu sam od čelika, ručicom zavaravanja
ušunjavši se u tročetvrtinski takt,
poslednje, u meni zaboravljene taktičnosti,
u oštar skalpel pretvorila, sve da bih jedan rez precizan
čeličan i bolan, da se ne lažemo žila kucavica kukavica i ja
jednim odlučnim potezom na žmurke okačena, čekajući ne bi li potekla
prva takt-takt-taktonska u drhtaj zakamuflirana tektonska
muzika zgrušane krvi jednog ozeblog vremena na četrdeset stepeni
geografske širine, visine, dubine svih mora i moranja
da jednom makar da dvaput bar da u ponoć sakupim moć
zaćutim dok slušam sirene morske, sve lude dvorske i pitam se čemu
i pitam sebe dokle ću se dovesti i čemu ove reči nerazumne
pitam dok sramežljivo otvaram kutiju mojih strahova

oslobođeni na tri na četiri nikud bez mene nikad bez mene
letim sa njima u nekud u kud bih sad kad ničeg nema osim

provalije jednog bivšeg postojanja, taman za stopu taman za korak

tamo

Jasmina Popović

Нема коментара:

Постави коментар