4. јун 2014.

DABOGDAVANJE

milosti. puna prazninom ječim. u stegama
zarđaloj nepomičnosti smišljam kolovođenja.
kroz nagaz zmijskog legla nesvršenih činjenja
gmižem zamuckujući proročanstvo. kletvom
prostirem bežanja i stizanja. dušopustjem
vrelih vetrova čamotinju celivam. u čelo
sopstvena bezličja nišanim. raspolućena
sramom kamen ekskaliburom krštavam.
vraćam sebe u utrobu zemaljskog plamena
ukradenim vremeplovom putujem
bez karte i odredišta. slepi sam putnik
očinjeg vida. tumačim znakove
podno trepavica. kišu prizivam dodolovanjem
sušnih godina. zgaženo lišće nižem
blagorodnošću prolaznosti. dabogdavanje
međ' zubima čuvam. kostima zla pokidana nepca
vidam krvlju neizgovora. sebeproklinjanja.

Jasmina Popović

Нема коментара:

Постави коментар