14. фебруар 2014.

OPTIČKA VARKA

jednog od tih dana o kojima se ćutalo
u strahu od zlokobja ponovljenog prokletstva
zaigrala je na kartu neuračunljivosti
pogrešnih oduzimanja tačnih množenja
svih momenata snobola sopstvenog trajanja

bez glasa se iskrala od sebe
skliznuvši nečujno niz slikarsko platno
poput ljubljenja nekoliko kapi krvi i nadlanice
vrelo hitro skoro pa strastveno

besomučno lomeći trenutak na dva dela
zarivala je snagom tobož nehajnog osvrta
preko ramena negdanjih zavaravanja
mozaik svojih staračkih mrlja
u pukotine sasušene boje

obezbojena obezboljena
zavaravajući tragove lukavim smehom begunca
nestala je u mnoštvu voštanih posmatrača
još jedne izložbe života

Jasmina Popović

Нема коментара:

Постави коментар