31. мај 2015.

OD BLATA PRAVLJENJA U DOBA VELIKIH SUŠA

ne bih te nikad
od peska kao tvrđavu dok mesec
talasom se poigrava da plimu kao od šale
i ne bih nikad tebe
od maslačka olujnoj groznici na dar
unapred da znam da bi te u inat meni
ne bih te nikad
od hlebnih mrva sa trpeze sladostrasti
u mesecu otvorenih krletki od srebrnih spletki
pticama gladnim slobode da tebe mi odmah
u igri otimanja dobiju kao na pokeru bez blefa
tek tako jednim potezom nezajažljivosti
ne bih te nikad
od blata u doba monsunskih kiša ne bih
da oblik ti po sebi dam pa čekam doba velikih suša
sunčevim prstima da poklonim te da bi zauzvrat
u prah te meni jednom na poklon vrelom ohološću
ne bih te nikad
al ko mene pita u vremenu srcolikog rascvetavanja duše
na dva na dva jednom tebe sebi da dam
© Jasmina Popović

NA ŽIVOT NASLOVLJENO KAD TAD

poslednju kap krvi
poslednjim ću mrvljenjem bez duše
na dva dela na dva, nedelom bespomoćja
između palca i kažiprsta tragom
sebe srećnu da porodim umiranjem
do krika uskrsnuća Njegovog jednom ću
sebe podeljenu udarcem malja u zemlju
pod zemlju plodnih grehova jednom
od trske sviralu
da tajnom opelo ćutanjem zapevam
i zapevam naricanjem dok trampim život
za jedan inat i par rasparanih uzdaha

na noge pa sa nogu cipele ću za hod do zaustavljanja
od pertli omču i poslednju kap krvi sa dlana u nebo

jednom ću kad vremena više ne bude


©  Jasmina Popović

19. април 2015.

U DANU DAN I SITNIŠ ZVEČEĆIH SUMRAKA


u danu dan
sitnim mišlju sitom i napitom
do apoena koji zveče jače od praznine
oblačim ga u odjek nečega čemu ime ne znam
izvan ovog prostora sam omeđena
plaćanjem ceha greha i smeha
zaustavljenog u levoj pretkomori zatočeništva

u danu dan
tromošću komadam na jednaku parčad
propuštenih prilika odavno kamufliranih
neprilikama zgrčenih godina samoće
u eruvete sakupljam sve kapi iscurele
iz kore svih na silu slavljenih
pirovih pobeda i beda pod bedemima straha

u danu dan

a ja krčmim sitniš da platim kartu
za još jednu holivudsku predstavu na bulevaru
zvečećih sumraka

jednog otužnog života

Jasmina Popović

8. април 2015.

DANOVANJE DNEVLJA U ZLOKOBJU


u nečuj sklupčaš prasak
nikad da ne čuješ dobro ni u slutnji
dok potmulo se lomiš potapanjem proticanja
mukom ih mučiš kroz prste kad poteku mokro
komadaš se i spajaš razdvajanja po navici

grotlo po tvojoj meri bi da nacrtaš
i prođeš kao od šale kao da jednom si
jednom kad vulkan si bio i lava jednom
pokušaj prvog skoka u vrelinu hladne glave
poslednjeg moćnog dana što imao te je
ucelo izjedna bez ostatka i duše tek tako

samo onda kad slepim okom
sklopljenim u gledanja sanjaš i proteklo vraćaš
uzbrdo nizbrdo i izokola nestanak
sopstveni(m) šapatom prijavljuješ

neznancu što tvojim umom gleda
ni u šta i ništa ni od čega stvara po navici
oduvek uvek i bez duše tek tako

Jasmina Popović

20. март 2015.

STRAHOHOD I NIŠTA ZATO


što čujem ne čujem
zaborav gajim u ušnim školjkama
zagrizla sam krišku dementnih
začikavanja na čik pogodi
pogled spuštam ka suncu
a bujica narasta sebe prerasta
dok b dopisujem da budalastu reč
rečju izbijem iz grla
a nije gušobolja tako kažu
znakovi kule čardaci i parkovi
prepuni breza na čelu nacrtanih
ljudi koračaju u gomilama -nemi
meni mene pokore vere i nevere
u grudnu kost upisana zamenom znamenja
verujem da nije mi i nije da nije mi ništa

zato su pitanja u ukrštenicama na krst na krst
rešavam ( ih ) da plačem jer samo to umem
zato je ništa jedino zlato koje ima sjaj
besmisao u par nepar i boli ne voli

a dan je tako sunčan

Jasmina Popović

19. март 2015.

ZAPIS U TRI ŽELJE


u tri skoka ili iz mesta
beznad strah
da zgazim smrvim i
tuđi greh suzom da praštam
bih

u jedan let
ponos mudrost poštenje
da mirom zamirišu mojim
licem suzu da umijem
bih

u jedno srce
čitav svet nebo jedno običan dan
u pesmu bez metafora
bih

da živim

Jasmina Popović

18. март 2015.

ISTINI TA PRIČA ŠKODI


nekad, ponekad samo
nevolje u sive košulje
gavranovo krilo najcrnje da
klovnu žar skrivenog bola
krađom sebi na obraze
bez griže
bledilo poslednje aveti
zavaravam
golubje pero najbelje da
žilu kucavicu kukavički
jedom presecam u žuto
svitanje jedno najrumenije da
nekad, ponekad samo
od nemoći do moći
i svako ne u da
mogu kao od šale
buđenja ne zapisujem
Jasmina Popović