svikla na dugogodišnja čekanja
do nokata da plamen stigne
ruku skrštenih na grudima
dopisala je još jedno(m)
priželjkivanje
dah na dlanove da spusti
i zbogom dosegne
izgovarajući poslednju reč
nedeljivu na slogove
spremna na skokove
u misteriju ispričanih priča
o bljesku svetla i mira
pri iskoraku s one strane ovoga
čemu je ime zaboravila
osmehivala se
brušeći sva neizrečena
zahvaljivanja
sričući sve nenapisane
oproštaje
u pismima bez adrese primalaca
zaparala je dušu jecajući
blagoslove
obukla je haljinu nikada nošenu
( recimo, belu )
čuvanu za ovu specijalnu priliku
reč *kraj je delila na slova odlazaka
umesto na slogove
da li ste poznavali gospođu kju
Jasmina Popović
Нема коментара:
Постави коментар