27. јул 2013.

POLAROID


tačno gde treba
u kvadratnom slepom oku
kadra

tačno gde treba
pod nagriženom kupolom
vaseljene
u damarima
stravičnog kolopleta
košmara

tačno kad ne treba
u trenu
zlovremenja

pucanj(e) filma
o nikada ovekovečenom
sazvežđu
Meseca u škorpiji
sa lavom u podznaku

u istom trenutku
sa mojih beskrvnih prstiju
skliznula je
parafinska rukavica

( još jedan rutinski posao
prošaputao je forenzičar )

Jasmina Popović

23. јул 2013.

ZAPEČAĆENO


htela je 

tačka na i da postane
slovo zdrobi
veznik lancima veže
u okove obuje smrću odene

htela je

na svoju ljubav omrazu
činima ponoćnih zlopogledanja

htela je

reku da preore zrno baci
iz mulja izniklo duša da guta
u dušniku zastalo
ropcem samrtnim da zapečati

htela je

Jasmina Popović

21. јул 2013.

DO YOU WANT TO MARRY ME


taj dan nije ni postojao
sigurno ga je ona u besmislenosti
sopstvenih trenutaka kratke jave
izmislila u želji 
da jednom kada to postane izvesnost
na ivici polomljene klupe u bolničkom dvorištu
ima čega da se seća

taj dan nije ni postojao
a opet svi su kao živi i kao traju u danu 
koji je neko nekada nazvao nedelja
jedanaestog juna godine koju niko nije pojeo
jer bejaše sit njenih kostiju kože i tela njenog
na izdisaju koji se uspešno pretvarao u korak unazad
taj mali korak čarlstona za njenu ognjenu dušu

taj dan nije ni postojao
od samog jutra odvenog u tamu bez mesečevih kulisa
prekjuče odnetih na neko drugo skriveno mesto
o kome ona nije imala pojma ili jeste
ali joj niko ne bi verovao jer verovali su
samo onom što su sopstvenim okom 
ispijenim u poslednjem krvavom ratu između njih i nje
videli ili uspeli da vide jer ona je nestajala
i pojavljivala se kako joj se prohte

taj dan nije ni postojao
ni ona nije postojala ali je uredno stаjala na mestu
za nju određenom na svakoj tački beshodog gaza i gaženja
neprestano se češući jer je svrab bio nesnosan
na domalom prstu desne ruke
neko bi rekao da je čitava šaka gorela ali ne
goreo je samo prst koji je odbijao da se spoji sa zlatnim obručem

taj dan nije ni postojao
nije bilo muzike ni prvog i poslednjeg valcera nije bilo
postojao je samo sablasni smeh pijanih gostiju
koji su došli po nju a ona im je nudila sve druge žene
pokušavajući da se dočepa požarnih stepenica
vičići vatra vatra gorim spalite me živu

taj dan nije ni postojao
nije bilo ni njenih rodiitelja koji su naizmenično plakali pevali i smejali se
postojala je samo njena kletva na beskrvnim usnama
koju je kao brzalicu izgovarala sa neverovatnom preciznošću
majčine suze je klela i molila nebesa da budu predskazanje nesreće
očev smeh je klela moleći se da mu to bude poslednji a posle se kajala
i molila sve bogove da joj grešnoj oproste

taj dan nije ni postojao
ni opomena da se ne okreće na odlasku nikako
zbog uroka zbog uroka zbog uroka
a ona se okrenula pogledala ih poslednji put počevši da cvili:

do you want to marry me my dear death

Jasmina Popović

18. јул 2013.

JEDNOČINKA U DVA UMIRANJA

na osmom kilometru merenom lepetom krila
goluba bez kljuna i grane masline

između poslednje stope
ostavljene nehotice u blatu
( sopstvenih beskoračaja )
i gradonosnog oblaka u nadneblju

setila se reči koje joj je Učitelj poklonio
pre odlaska

-levitiraš samovoljno snoseći posledice
svih svojih uvrnutih nikada ostvarenih želja

međuvreme
između prapočetaka i obeskrvljenih krajeva
iskoristi da savladaš veštinu pravilnog udaha
poslednjeg izdaha se ionako nećeš setiti

na koncu
konce si uvek vezivala u čvorove praveći zamke
mogućim produžecima odlučujuće partije-

na osmom kilometru merenom umirućom zenicom
ranjenog laneta pokrivenog bestrzajnom tišinom

između prvog pucnja obesnog lovca
i poslednjeg metka zarivenog u lobanju

setila se da kasni na čitalačku probu
predstave od jednog čina, dva umiranja, tri šaptača
i duha elzinorskog

između prvоg, poklonjenog joj otrova
i poslednjeg piska lokomotive
čula je batrgajući se i odupirući poslednjem kašnjenju
na bedni sopstveni ukop, posmatrajući pijana lica grobara

čula je višeglasje avetinjskih horova

Gertrudo nevernice
Bogovi su ipak plakali za Anom

Jasmina Popović

15. јул 2013.

PREDUMIŠLJAJ


sasvim slučajno i uvek samo slučajno

( kako to obično biva
u trećerazrednim filmovima
svih niskobudžetnih produkcija
srama i sloma svesti )

postala je saučesnik
odavno planiranog
a opet tako vešto od nje skrivanog
sloma sopstvene duše

neko se
prepun zluradosti

( naizgled ovlaš i bez zle namere )

dotakao teme o večitoj nesmotrenosti
pri hodanju po žici spasenja
razapinjanoj tako često
nad provalijom njenog razuma

( po običaju
ništa od svega nije razumela )

ćutala je pokorno
samo su joj zenice bile proširene
kao kod već dokrajčenih zavisnika
navučenih na razne opijate

( nazvane na lošem latinskom, odanost i ljubav )

ne znajući da današnji dileri
zarad veće zarade
u sve to spretno umešaju
nekoliko grama dobro samlevenih laži
par kapi loše prikrivenih neverstava
izdrobljen stručak tek sasušenih bokora uvelih verovanja

( godinama sticana veština
pokvarenih profitera i prodavaca otrova na uglu ulice njenih iluzija )

ne znajući sve to i mnogo više
ležerno je šetala zarđalom ogradom terase
na poslednjem spratu sanatorijuma
za umobolne
u pauzi za doručak
dok su vidari njenih rana ispijali svoj jutarnji čaj
žvaćući poslednje zalogaje kroasana

( nekoliko odbljesaka sunca na smiraju i blagi povetarac
tek da upotpune sliku
ništa bitno )

oni su završavali svoj jutarnji obrok
zalivajući ga dobrim gutljajima smeha i nehaja

a ona

ona je bila gladna svog poslednjeg leta u konačnost
raširenih ruku utolila je svoju stoletnu glad

Jasmina Popović


14. јул 2013.

DAME BIRAJU

nije ovo pesma
rekoh Vam
gospodine Vertigo
ostajte tu gde jeste
bez straha
na pristaništima
severnih mora
koja ste stihom birali
da budu Vam
poslednje utočište

( šaka puna pepela
žuljevitih dlanova bol
neka se upiše
kao fusnota
pri dnu svake pesme
o rastanku )

nije ovo pesma
zaklinjala sam se
u trepavicama skrivajući
zluradost osvete
u nedrima žar predskazanja
loših dana, zlih svitanja
po zasluzi gospodine
po zasluzi
Vama na čast a na radost
nevinih duša

( ptica bez krila
nemušto pojanje i krik
neka se zapečate
voskom izdaje
na kraju svake pesme
o ljubavi )

nije ovo pesma
smejala sam se
čitajući u okrajcima
prepolovljene pogače
psovke
Vaše raspolućene (ne)moći
sakupljajući mrve odlazaka
da nahranim jata ptica beskućnica
što na Vaša ramena sletahu
u zori rođenoj
za plač očajnika

( karavan posustalih kamila
negde u nekoj pustinji
žar sunca u zenitu
u pesku bez oaze
i staze za beg od sunovrata
najpakosnijeg od svih pakosnih
lukavih i licemernih
sujetnih staraca
neka se nevidljivim perom nacrta
na kraju svake pesme
o stradanju )

nije ovo pesma
govorila sam
niste umeli da čujete
to Vaša smrt moli za ples

jeste li čuli da noćas
dame biraju


Jasmina Popović

U DEVET, DEVET

u devet, devet
stihova život
u jedan 
stih smrt
da uplašiš
Isusovom krvlju
iskapanom
iskopanom grobu
narugaš se

u devet, devet
pokrova
umotano telo
majke na umoru
čela orošenog
samrtnim znojem
duše umorene
tvojim postanjem

u devet, devet

čula sam glasove

tri suđaje
uplašene dođoše
da daruju te
po zasluzi
u milosti i kletvi
rođenjem svojim
ubio si

u devet, devet
stihova
ogoli dušu

ako možeš
ako umeš

pesmom

pre smrti da
mreš
Jasmina Popović