14. јул 2013.

DAME BIRAJU

nije ovo pesma
rekoh Vam
gospodine Vertigo
ostajte tu gde jeste
bez straha
na pristaništima
severnih mora
koja ste stihom birali
da budu Vam
poslednje utočište

( šaka puna pepela
žuljevitih dlanova bol
neka se upiše
kao fusnota
pri dnu svake pesme
o rastanku )

nije ovo pesma
zaklinjala sam se
u trepavicama skrivajući
zluradost osvete
u nedrima žar predskazanja
loših dana, zlih svitanja
po zasluzi gospodine
po zasluzi
Vama na čast a na radost
nevinih duša

( ptica bez krila
nemušto pojanje i krik
neka se zapečate
voskom izdaje
na kraju svake pesme
o ljubavi )

nije ovo pesma
smejala sam se
čitajući u okrajcima
prepolovljene pogače
psovke
Vaše raspolućene (ne)moći
sakupljajući mrve odlazaka
da nahranim jata ptica beskućnica
što na Vaša ramena sletahu
u zori rođenoj
za plač očajnika

( karavan posustalih kamila
negde u nekoj pustinji
žar sunca u zenitu
u pesku bez oaze
i staze za beg od sunovrata
najpakosnijeg od svih pakosnih
lukavih i licemernih
sujetnih staraca
neka se nevidljivim perom nacrta
na kraju svake pesme
o stradanju )

nije ovo pesma
govorila sam
niste umeli da čujete
to Vaša smrt moli za ples

jeste li čuli da noćas
dame biraju


Jasmina Popović

Нема коментара:

Постави коментар