10. децембар 2015.

DA L' TO OBALA BEŠE IL' MOŽDA NEKI DRUGI PUT

došao je taj dan tačno kad treba, a ja nisam bila tu
jer tamo je slikalo portret samoće, akvarelom po meni razlivenim

dokona usamljenost je, uvlačeći u sebe dim poslednje cigarete,
podsmešljivo izgovarala prekor na tri svetska jezika,
osećajući u dušniku prepreku i prepirku započela onako
bez veze ikakve, al' opet samo donekle drsko, ovlaš, rekla bih, iz sažaljenja
il' razloga nekog drugog zbog, tek ne slažući se uopšte, vrlo konkretno
i sasvim, sa svim onim što sam iz uma u glas pa opet, da ne prećutim
nikad da bude makar jednom, pa nek' i u čudu se (s)nađem, tek da znam da znam

takvu baš i baš tako neka me neka reka šaputala sam
posmatrajući sopstveno neopravdano odsustvo

Jasmina Popović



Нема коментара:

Постави коментар